”I want you to be happy here”, kaže vlasnik kuće koju iznajmljujemo u Indiji. I danima mi se to pitanje vrtelo po glavi. Mislim, da li ste nekada čuli nekog gazdu negde u svetu, vlasnika stana za iznajmljivanje ili kuće na našem Balkanu da vam kaže tako nešto: ”Hoću da vi budete srećni u ovoj kući, ja ću nabaviti sve što vam treba”

Rentala sam raznorazne kuće, od Vardara pa do Triglava, nisam čula ni od jednog stanodavca tako nešto. A obleteh i planetu, ne sećam se tako nečega ni u Evropi ni u Americi. Zapamtila bih. U tome je glavna razlika – kažu da je Indija zemlja duhovnosti, iluzija i srca. Vlasnik moje kuće živi u mnogo skromnijoj kući nego što je mu je ona koju iznajmljuje. On je tu srećan, bar zasad. Ako mi nismo srećni, sve u redu – imamo pravo da pronađemo sreću, odnosno srećniju kuću negde drugde. Jednom je nekome rekao da neće ni da mu naplati tih nekoliko dana, ali ako se stalno žali, to ne može da sluša i nek bude slobodan da potraži bolje.

Smejali smo se kako mi ne želimo na našem posedu ljude koji se žale. Sami nek odu negde drugde. Jeste, hoće i gazda da zaradi novac, ali ne po cenu sopstvenog mira – to mu je preskupo onda. Nije on nikakav guru, već običan čovek kome je deda ostavio portugalsko prezime, veru i kuću staru dvesta godina s plantažom kokosa.

”Neću tu da jedem, tu mi je preskupo”, odgovara mi prijatelj.

Da, možda imaju više cene nego druga mesta, ali je hrana toliko ukusna i znalački pripremljena, bolje nego u nekim “five star” restoranima. Ne možeš na sve stvari da stavljaš cenu. Ah, današnji ljudi znaju cenu svega, a ne znaju vrednost ničega. Da li mi se to isplati – odmah se preračunava. “Survival mode”, umesto “thrive”. Opstanak umesto napretka. Prijatelju moj, da li je moguće da si dogurao do sede glave, a da nisi naučio da neke stvari imaju vrednost mnogo važniju nego što im je cena. To znači da strah i dalje upravlja nama, a “Novi svet” živi iz srčane čakre.

“Novo obilje” je kreativan život u kome se radi ono što se voli, ima se dovoljno slobodnog vremena, dobro zdravlje i slobodno se raspolaže sopstvenom energijom i novcem. Kreativnost je nova pismenost. Program “Novog obilja”, u kome se osnovne životne potrebe ostvaruju s lakoćom, u radosti i ljubavi, ako radite ono što volite, uz pomoć i u društvu Anđela, Vodiča, Učitelja, Svetih. Važno je verovati da zaslužujete najbolje od života, a to se postiže radom na sebi. Prošle sezone su me nekako anđeli doveli ovde i postala sam prvi gost. Po njihovom verovanju, prvi gost im je veoma važan i dobija sve što traži. Ništa posebno nisam tražila, a dobila sam kraljevski tretman. Oni me zovu “Elizabeth”. “Amazon” paketi stižu na ime “Elizabeth Gandhi” – biblioteka je u nastanku. Nova kuća s velikom terasom okružena je stablima kokosa i manga. Opet, nisam se žalila, bila sam zahvalna što me čeka i stara kuća, dovoljno dobra. Izgleda da svaki čas prelazim na sledeći nivo, sad srećna i zadovoljna ovde gde jesam – skiciram čitav novi sprat za sebe. I krovnu terasu. Zašto? Pa zato što uživam da gradim novi svet, nešto što nije postojalo… iz sveta mašte da ga manifestujem u ovoj našoj realnosti.

“Mi gradimo novi svet” zove se knjiga Vanje Bokun Popović, koju je manifestovala za devet meseci. Javila se sama od sebe, upisala na  “mentorship” program i krenula – tekst po tekst, korak po korak, korak napred, korak nazad, ali optimistično kao ča-ča- ča. Prestala je da se žali, to sam prvo primetila. Sad se smejemo kad god se konsultujemo u vezi s nečim, imitirajući jednu terapeutkinju koja joj je rekla: ”Vanja, mnogo ste u žrtvi”. Ako ne umeš da uživaš u procesu stvaranja, kreiranja, nijedna nagrada ti neće biti dovoljna, pa ni novac. Zato je kreativnost nova pismenost. Biti u srčanoj čakri u svom unutrašnjem domu, kod kuće srećni sami sa sobom. “New space is inner space”. Raditi nešto iz ljubavi, makar i kao hobi, nebitno je, ali da znamo kako sebe da dovedemo u stanje ”toka”. Da se prepustimo kreaciji i Kreatoru. Ako to znači ukinuti sve ljude i entitete čiji ”program” emituje samo žalbe, optuživanja i kuknjavu, “so be it”.

Ne želite ih na svom posedu, u svojoj kući, niti u svojoj glavi? Oslobodite se krivice i koncepta žrtve. A i umišljenog spasitelja. Niste vi odgovorni da druge ljude činite srećnim, to je njihov posao. Naše je da primetimo dobro u svemu, čak i kad se sve raspada – verovatno se ponovo sastavlja. Otkrićete koliko ste već bogati. Bogatstvo znači da slobodno raspolažeš svojim vremenom, svojom energijom, a onda i svojim novcem.

Za sve drugo plaćamo previsoku cenu. Plaćamo zdravljem.

Koliko košta vaše zdravlje ili – bolje pitanje – koliko vam vredi zdravlje?

 

………………..

Ovu moju kolumnu a i ostale zanimljive stvari možete čitati svakog meseca u magazinu Lepota i Zdravlje, širom Balkana.
Hvala Lidiji Ćulibrk, Jasmini Ubiparip, Marini Marić, Maji Šarić,  i svim devojkama sa kojima sam do sada saradjivala i sa kojima kreiram i dalje.

We rock 🙂 Ali na slow living vojvodjanski način 🙂