It is all about the journey, not the destination.

Da li ste ikada čuli da je neki urednik dobio opomenu zbog uvodnika? Možda urednici nekih političkih magazina, neki urednici su i nestajali, neki su bili ubijeni, a ja sam ipak bila urednica magazina za srećniji život. Sa opomenom. Evo i uvodnika, povodom nekog rođendanskog broja. Bio je lep broj, opomenom smo obrisali… pod.

I sad će Žana da kaže ništa se ne brinite, na kraju će sve biti u redu – toliko sam puta ponavljala pa su svi oko mene zapamtili i sad se stalno tome smejemo. Čitava redakcija, ali smo zarazili i druge. Radost je moja omiljena zarazna bolest i drage volje je širim svugde. To je bio jedan od onih malih trenutaka koji donosi velike promene. Prvo, sami sebi ponavljamo da će sve biti u redu i lepo primirimo sve svoje neurotične ćelije koje vole da drame, ali isto tako se i smejemo dok radimo. Ne samo da sa tim vežbamo sve svoje mišiće nego zabavljanje vodi u kreativnost. Radost vam može doneti uspeh, dok vam uspeh retko donosi radost, o svemu tome čitate u nekim drugim magazinima. Uživajmo u procesu kreiranja, to je jedino važno, na kraju će sve ispasti dobro, ali samo ako se usput dobro osećamo i sve to upišemo u broj. To je ta energija koju ljudi prepoznaju, kojoj se oni onda raduju i prenose dalje… mi smo kao neki lanac sreće koji svi vole da vole. Prihvatimo to bez griže savesti.

Onda Maja Pakić, novinarka najodgovornija za sadržaj magazina, počne senzualno da čita recepte kao na hotline-u, dok Tišma dizajnira stranice i razgovara sa svojom kćerkom koju zove Bimbić, cenimo da će biti dizajnerka kad poraste. Usput se pojavi Nasja, naša izvršna urednica koja je na porodiljskom radovanju, sa svojom kćerkom, malom Helenom (ima 3 meseca) koju nosi u nekoj korpi i koja me nekako čudno gleda, sumnja u mene da sam odrasla osoba. Maša, kraljica Excel-a i organizacije rešila je da preuzme stvar u svoje ruke i svaki dan naručuje makrobiotičke obroke. Idemo zajedno na akupunkturu. Svi smo na Bach-ovim cvetnim kapima, pogotovo kako se bliži slanje broja u štampariju. Dragana Pjanić, psihoterapeut, onda mi kaže da moram da prestanem da spasavam svet. Prestajem stvarno, samo još ovo da završim. Milanka, foto-urednica sređuje nam fotografije i pravi super broševe, u nekom trenutku ona i Tišma malo sikću jedno na drugo, čisto da bi posao dobio na dinamici. To lančano izazove rasprave na višem nivou i iznervira neke druge ljude, pa onda saznam šta zapravo Milenko, direktor photo departmenta, misli o meni. U stvari, šta misli o sebi pa projektuje na mene. Ne dam se uznemiriti, on je jedna mnogo simpatična osoba, pravio nam je super naslovne strane dok je on bio foto-urednik. Marko, fotograf, tvrdi da sam veštica kad god pomisli na mene, javim se da mu nešto tražim. Na snimanjima se tek svašta dešavalo, od iznenadne histerije, izbrisanih fajlova do smehotresnih događaja izazvanih nečijom intuicijom ( jedan od naših sagovornika misli da je intuicija ono što se javi posle nekoliko dana, kad razmisli. Preslatko! ). Milica, naša make up umetnica, uspeva svakog da smiri i ohrabri na snimanjima. Mi mislimo da je to zato što ima reiki (sad će Milica da mu da reiki da će sve da bude u redu). Tatarević, koji je slikao muškarce u ovom broju, konsultuje neki japanski horoskop, jedan dan je imao veliku crnu tačku. Ali nakon toga je procvetao. Dalibor, također fotograf i predivno biće, u početku je svaku osobu koju je slikao pitao da li veruje da vanzemaljci postoje. Nikola, umetnik, kuvar od malih nogu i naš saradnik koji nam najčešće piše o hrani, pre nekoliko godina bio je moj đak u školi za nove medije. Milana Bojića, novinara i istraživača koji najviše voli granična polja na rubu znanosti, uvek u potrazi za istinom, upoznala sam na theta seminaru. Mala slatka Rada je fenomenalna novinarka u čijim intervjuima i pričama svi uživaju, a i ona sama. Tvrdi da je Sensa Grace Kelly među magazinima. Upoznala sam je kad je jednom davno intervjuisala mene. Nikad nikoga ne upoznam slučajno. Obra Kalla je nadimak ilustratora koji nam pravi najčudesnije ilustracije uz astro priče Sanje Perić. Šta Sanja tek pronađe u svim našim natalnim kartama… nju zovemo the Oracle. Sneška Tufegdžić, feng shui konsultant od koje sam učila kako okruženje utiče na ljude, zanimalo me da pravim art radove u koje ljudi uđu i u njima borave (you are in the picture) a ne da ih gledaju okačene po zidovima. Kako se osećaju kad uđu u sliku? Slavica Squire, NLP coach, odlično se uklapa u našu koncepciju da je vreme relativan pojam. Mili Mirko Vragović nam iz broja u broj širi granice našeg znanja ili neznanja. Pre njega nisam znala da mogu 30 minuta da sedim mirno i ne radim ništa, a da me ne grize savest. Tatjana Divjak, life coach, u ovom broju na tajnom zadatku, razotkriva sve mitove kroz muške i ženske bogove. Igor, marketing menadžer, nešto nam je posvećen nečem drugom, za njega je istina još uvek tamo negde, pa nam je zato škola života otkazana. Jelenica, koja vodi advertising, vešto balansira između oglašivača i hardcore urednice poput mene kojoj se kosa diže na glavi kad se trguje besplatnim PR-om. Mi se bavimo informacijama i energijom, možemo li to tako da nazovemo i sve će biti u redu.

Naš novi direktor kaže da sam baš cosy corner napravila, svoj mali hram (sa Buddha-ma, ima ih 8 osam sivih i jedan roze). Istina je, u stvari, nemam gde da držim svoje radove, to mi je deo ambijentalne instalacije, ali uskoro stižu i roze patuljci da im prave društvo. Na kraju se svi šetamo po redakciji u papučama (bosi u hramu) i toliko lupetamo da se Maša svaki čas zagrcne od smeha i viče svi ste vi ludi! Ili mene zavitlava sa Vi ste, Žana, jedna mnogo smešna osoba aludirajući to što sa voljenim bićem razgovaram na vi. Zabavno je, nemam drugo objašnjenje. Duhovnost nije nešto što je izdvojeno od našeg svakodnevnog života. Radost duha je znak njegove snage.

Ja nisam nikakav guru, vi ste sami svoj guru. Mi vam samo prenosimo informacije i energiju.  On vidi i zna sve. Čarolija se može vratiti tek kad se vrati bezazlenost. U našem društvu upravo žene najbrže prihvataju povratak čarobnog.

Ako ste previše opterećeni slikom o sebi, gubite bezazlenost i sposobnost da se igrate i stvarate. Svi vole da idu utabanim stazama, meni to nikada nije bilo zanimljivo, pa sam pronašla sebi slične. Ili oni mene, ne znamo tačno. Naš najveći strah nije da smo nedovoljni. Naš najveći strah je da smo bezgranično moćni. Pogledajte koliko smo još fenomenalnih ljudi susreli na ovom putu dok smo pravili rođendanski broj. Sad imamo (tada tek) 2 godine.

Ništa nije snažnije od ideje čije je vreme stiglo. Ne pokušavamo da rešimo tajnu života, radije život stvaramo. Najveće dobro koje možete učiniti za svet je da postanete čarobnjak.

I da… ne brinite, sve će biti u redu.

…………………………

Ovaj uvodnik is Sense, napisan 2010 ili 2011, se ipak našao u knjizi iBelieve in Magic&Love, u izdanju Vulkana 2016. godine. Da, put je cilj, i dalje.

photo credits Jelena Gradimir